URA
WiktionaryText

Etymology


From , from .

Noun



  1. hour (of time)
    Čin dobro, ne pristaj, kad ne moreš znati
    dan, uru ni hip taj kad će te sazvati.
    • 1551, Marin Držić, Dundo maroje, Act 2, scene 8, Tripče's monologue:
    Ostavio me je na voštariju; jesu dvije ure jer je prošlo brijeme od objeda
    • 1684, Pavao Vitezović, Odiljenje sigetsko:
    s družinom mi tvojom zadnja ura bije,
    nad glavom se mojom turska sablja vije.
    Sad opet zašutim, i da višje nije
    od po noći ćutim, koja ura bije.
    Sad odbi na tornju deveta ura.
    Ustajao je zimi i ljeti u isto doba, uvijek u pet ura jutra, pa bi se odmah i odjeo.
  2. a clock, watch
    Čekajte... da, jesu, jer ura i zlatan lanac..
  3. time, period
    Najednom izvuče direktor svoj sat, i kao da prekida probu, kad je došla ura ručka, vikne...

Declension

 
x
OK