
URA
WiktionaryText
Etymology
From , from .
Noun
- hour (of time)
- Early C16, Marko Marulić, Dobri nauci:
- Čin dobro, ne pristaj, kad ne moreš znati
- dan, uru ni hip taj kad će te sazvati.
- 1551, Marin Držić, Dundo maroje, Act 2, scene 8, Tripče's monologue:
- Ostavio me je na voštariju; jesu dvije ure jer je prošlo brijeme od objeda
- 1684, Pavao Vitezović, Odiljenje sigetsko:
- s družinom mi tvojom zadnja ura bije,
- nad glavom se mojom turska sablja vije.
- 1759, Antun Kanižlić, Sveta Rožalija:
- Sad opet zašutim, i da višje nije
- od po noći ćutim, koja ura bije.
- 1879, August Šenoa, Prosjak Luka:
- Sad odbi na tornju deveta ura.
- 1899, Josip Eugen Tomić, Melita:
- Ustajao je zimi i ljeti u isto doba, uvijek u pet ura jutra, pa bi se odmah i odjeo.
- a clock, watch
- 1883, Eugen Kumičić, Začuđeni svatovi:
- Čekajte... da, jesu, jer ura i zlatan lanac..
- time, period
- Early C20, Milan Begović, Giga Barićeva:
- Najednom izvuče direktor svoj sat, i kao da prekida probu, kad je došla ura ručka, vikne...